srijeda, 31.10.2007.

IPAK ADIO...

Odlučila sam prestati pisati blog. Neću ga izbrisati, u slučaju da se odlučim vratiti. A možda i otvorim novi blog,ne znam...
Razloge mi se sad ne da nabrajati,jer su uobičajeni.
Ukoliko se vratiim,javim vam se!
Čitam vas,pusa!

petak, 26.10.2007.

ADIO??

sve se razmišlam da prestanem pisati blog ili da otvorim novi, iako je to manja vjerojatnost. Prije da će biti prvi slučaj.
Namam nekako volje više pisat,a ni vremena pretjerano....Ma vidit ću. Mislim da ipak neke stvari moram ostavit za sebe,što uglavnom svi i rade, iako je moj glavni cilj na početku bio da mi blog služi kao ispušni ventil.
A nemojte ni zaboravit da sam strijelac---uvijek traži nove promjene i brzo mu stvari dosade! E pa ja baš i jesam takva. Uvijek spremna za novitet. ustajalost i monotonost me ubija, a imam osjećaj da je ovaj blog postao predosadan i uvijek isti.
Ne znam, još ću razmisliti....Javim odluku!
idem sad vani,kiss

ponedjeljak, 22.10.2007.

...IZ DANA U DAN...

Malo sam ozdravila, tj nema više bolova i temperature, ali naravno antibiotici se i dalje piju...Krenula sam i na faks i jedva izdržala 4h zaredom...ajme ubije me ona informatika...puh...
........................................................................................................................
Baš sam bila maloprije s frendom na kavi i na povratku smo skoro imali sudar...zapravo imali smo ga, ali nije ništa oštećeno, pa smo dobro prošli. Na sreću! Jer baš na toj magistrali, na istom mistu,par minuta prije nas, je baš imao kamion sa autom sudar. Odšlepao ga je nekih 50m naprijed i šteta je 100%-tna. Dobro što su ljudi prošli sa lakšim ozljedama. Grozno što se u nekoliko sekundi može dogoditi!
........................................................................................................................


........................................................................................................................
Inače,ovdje je tako hladno,da svi već hodamo u bundama i čizmama, a to nije baš tipično u 10. mjesecu kod nas. Bura nas šiba sa svih strana,grijanje je na najvećem i odsječeni smo od sviju,jer je maslenički most zatvoren. Jbt,ko da sam u sibiru! Jedni se vraćaju kući crveni ko kapa od djeda mraza, a drugi tamni i izgoreni ko tava ( i to sve od bure)... Ali svejedno mi je ovo najljepše godišnje doba. Nekako su ljudi već u predbožićnom raspoloženju a i po mraku je šou. Još da imam nekoga ko će me grijat...
........................................................................................................................
Upravo slušam Tonyja Cetinskog,ali stare pisme i nisu tako loše. Može se poslušat.

ZVIJEZDA
Daj mi da uđem ti u dušu,
vrijeme je hladno i vjetrovi pušu,
svatko treba mir i sretnu luku,
a bez tebe ju nemam ja...

Splela si svoju kosu kao grane,
da ti s jutrom u njoj ljubav svane,
bez tebe sam slovo na papiru,
tvoja ljubav mene drži živog...

ref:
Spustila te zvijezda,
na planetu da mi budeš radost,
i da s tobom mogu u životu proći sve,
da me smiriš trebam te...
Trebam tvoje ruke
da me od oluje, kiše sklone,
s vremenom će sve postat pepeo i prah,
al me s tobom ničeg nije strah,
ničeg nije strah...

Ljubav je ko žito ispod mlina,
prašina od zlata, nježna, fina,
ti si ta od koje sreća krene,
plovi uvijek i povedi mene.

ref:
Spustila te zvijezda...
........................................................................................................................
Nekako sam zamišljena danas. Svaka od ovih pjesama me uspije na trenutak rastužiti. A ne volim to. Ne volim kad me neka pjesma može baciti u nekakav tužni trans. Osjećam se onda kao teenagerica od 15 god koja mašta o velikoj ljubavi. A možda mi ta ljubav toliko i fali! Ne znam...
Znam samo da izbjegavam o tome razmišljat, jer i ovako previše razmišljam i samo sebe živciram....
Odoh sad gledat uvod u anatomiju
kiss

subota, 20.10.2007.

WHY ME ?

Vjerovatno se pitate čemu ovakav naslov? Pa proizašao je iz pitanja koje se meni vrti po glavi već 4 dana. Naime, kako to već kod mene biva, dogode mi se stvari koje nikako nisu pogodne u ovom trenutku.
Prvo od toga bih istaknula da sam bolesna. Temperatura, bolovi u svim mogućim djelovima tijela,grlo i nos. Dijagnoza: gripa! Naravno, zamjenica moje doktorice nije ništa rekla već me pregledala i isprintala (da,da,čak imaju sad i printer!) lijekove u roku od 5 minuta i poslala me kući. S tim da sam dobila antibiotike od 1g i 50ml ! Zato me i nije bilo par dana na blogu. Uz to me je, pri izlasku, zadržala med.sestra s napomenom da sam "djevojka spremna za udaju"... Naravno, bolje bi bilo da sam se samo nasmijala i otišla,ali kako sam to ja , morala sam izdrečiti oči i reći "di ranije"?
Odmah sam požalila! Jer kao sljedeće me dočekalo predavanje o kontracepciji i nekoj liječnici što je mlada rodila pa joj mater čuva dijete! Veoma zanimljivo! Ali usput nije zaboravila iskesati iz mene 30 kn...
Riješivši se nje napokon, došla sam kući i samo zalegla. Međutim zbog mog dobropoznatog peha, nisam mogla ići na brucošijadu niti vani sa fredicama/frendovima! A baš kad sam ja bolesna i ne mogu nikud, svi me zovu sa svih božjih strana! A kad mi je dosadno nema psa.Al bar me utješilo što ni oni nisu išli na brucošijadu zbog nevremena! Znam da sam zločesta, ali dopušteno mi je dok sam bolesna, hihi...
A još me čeka i pusto prepisivanje sa predavanja, na kojima isto nisam mogla biti prisutna.Ali sva sreća što nisu zapisivali ko je prisutan, jer mislim da bih se brzo riješila svojih 10 bodova za dolaženje.
Eto to bi bila glavna tri razloga za naslov. Ostala minimalna razloga ću ipak ostavit za sebe...Nešto valjda moram ostavit i za sebe

Inače dragi blogeri, želim vam sada prije svega dobra antitijela i imunitet da ne biste završili kao ja; s mandarinama, čajem i maramicama. Kiss

ponedjeljak, 15.10.2007.

...U SVEMU SADA MOGU NAĆI NEŠTO LIPO I REĆI ŽIVOTE DOBAR TI DAN...

Slušam upravo Gibonnija i ne mogu da se ne zamislim nad sobom i životom.
Jedva čekam dan kad ću moći reći: U potpunosti sam zadovoljna sobom i svojim životom, a mračne strane sam ostavila iza sebe! A kad će taj dan doći? To ni sam Bog ne zna...Kao što sam već rekla- Čekam svoje mjesto pod suncem. Vjerovatno ste primijetili da mi ne ide dubokoumno pisanje s nekom poantom na kraju, jer je kod mene sve nabacano onako kako mi dođe u misli, pa tako i pišem. Stoga se nemojte iznenaditi ako je neki dio preskočen :-)
Faks za sada ide normalno. Je da mi je malo naporno što nakon 4 mjeseca opet moram sjedit u klupi i slušat profesora, ali ide. Danas sam već dobila svoj prvi seminar- neki vrag iz mikroekonomije, pa sad to moram pripremat. Bilo bi to i dobro da sam ja barem malo upoznata s radom na power pointu ( mislim na dublji rad, jer ono osnovno zna svaka budala), tako da se sad u tome moram pripremat...




Danas mi je pala jedna mala zanimljivost na pamet. Naime, upitala sam se što zapravo podrobnije odnosno prvo pogledam kod dečka. S tim ne mislim na oči, usta, osmijeh, mišiće...nego na one sitnice koje vam na osobi zapnu za oko ili što obavezno morate pogledati. Evo ja na primjer prvo moram vidit kakve su mu uši. Ako vidim da su prljave, šporke ili dlakave--- ja se odma pozdravljam. Može on meni biti bilo kakav modni guru ili model, ali ako ne drži do svojih ušiju ili noktiju...bljak...Najbolji su mi oni ulickani i sređeni. Svaka dlaka na svom mistu, svaki prišt temeljito prekriven puderom, a nokti crni ko ugljen. Često su takvi automehaničari. Koje "sitnice" vi prvo zamjetite??

Na faksu imamo čak zgodnog profesora-neki splićanin, baš je simpa.

Kako obožavam ovog Bon Jovi-ja! Sve su mi pisme njegove dobre! Evo vam malo riči jedne pisme:

Runaway
On the street where you live girls talk about their social lives
They're made of lipstick, plastic and paint, a touch of sable in their eyes
All your life all you've asked when's your Daddy gonna talk to you
You were living in another world tryin' to get your message through.

No one heard a single word you said.
They should have seen it in your eyes
What was going around your heart.

[Chorus:]
Ooh, she's a little runaway.
Daddy's girl learned fast
All those things he couldn't say.
Ooh, she's a little runaway.

A different line every night guaranteed to blow your mind
See you out on the streets, call me for a wild time
So you sit home alone 'cause there's nothing left that you can do
There's only pictures hung in the shadows left there to look at you

You know she likes the lights at nights on the neon Broadway signs
She don't really mind, it's only love she hoped to find

[Repeat chorus]

No one heard a single word she said
They should have seen it in your eyes
What was going around your heart

Ooh, she's a little runaway
Daddy's girl learned fast
All those things he couldn't say

Ooh, she's a little runaway
Daddy's girl learned fast
Now she walks the night away

Ooh, she's a little runaway
Daddy's girl learned fast
All those things he couldn't say

Ooh, she's a little runaway
Daddy's girl learned fast
Now she walks the night away

petak, 12.10.2007.

SVEGA POMALO

Kao prvo: nemam vam što posebno pričati, osim da sam u jednoj od svojih raspoloženja. Jednim dijelom i zato što idući tjedan moram kod ginekologa, a to mi je nešto najgore! Mrzim te doktore i njihove dijagnoze, mrzim miris bolnice, ne podnosim one neraspoložene sestre i njihove odrješite odgovore, kao da si iz zabave tu. Ne mogu gledati teško bolesne
ljude koji osušeni i izmrcvareni hodaju po sobi ne znajući hoće li sljedeći dan preživjet. Vrištala bih kad vidim djecu u bolničkom krevetu, bez kose i blijede kože. Zašto ta nevina djeca moraju stradati? Nikako se s tim ne mogu pomiriti i jednakom patim u sebi samo jednim pogledom na njih. Zato i nisam išla na medicinu, jer ne mogu to gledati.
...................................................................................................................

Ove neke muške mudrolije sam našla, pa da skrenem malo pažnju s gornjeg teksta.

Gladan sam = Gladan sam
Spava mi se = Spava mi se
Umoran sam = Umoran sam
Lijepa haljina = Dobre noge!
Volim te = Ajmo u krevet
Dosadno mi je = Ajmo u krevet
Što ti je? = Znači, ništa od seksa?
Mogu li zamoliti za ples? = Ajmo u krevet.
Mogu li te pozvati sutra? = Ajmo u krevet.
Hoćemo li sutra u kino? = Ajmo u krevet.
Mogli bi na večeru. = Ajmo u krevet.
Izgledaš umorno, da te izmasiram? = Želim seks za najviše 3 minute.
Da popričamo = Hoću ti pokazati da sam intelektualna osoba, ne bih li te tako smotao u krevet.
Te cipele ne idu baš najbolje sa takvom haljinom = Ja sam peder!
..................................................................................................................

A pogledajte što sam još našla! Pa sad nek netko kaže da im nije bitna veličina i oblik...ccc....

Nakon pet godina istraživanja u tri bolnice u Franfurktu, dr. Franz Eping zajedno je s kolegama istraživačima utvrdio kako gledanje bujnih ženskih grudi može biti i te kako ljekovito za zdravlje muškaraca, odnosno da im može produljiti život.
---
Prema njihovu mišljenju, muškarci stariji od 40 godina mogu znatno izbjeći rizik od infarkta i moždanog udara ako svakodnevno gledaju velike ženske grudi. Recept propisuje barem desetak minuta dnevno.

Gledanje privlačnih i bujnih grudi poput glumica Pamele Anderson ili Monice Belucci, pjevačica Samanthe Fox i Sabrine, čak i vremešne country zvijezde Dolly Parton, tvrdi liječnik Eping, ima potpuno isti učinak kao i 30 minuta aerobike. Do tog je zanimljivog zaključka dr. Eping došao nakon promatranja 200 muškaraca koji su imali zadatak gledati bujne grudi neke njima privlačne, atraktivne ženske osobe. Rezultat istraživanja bio je doista iznenađujuć: svim se muškarcima smanjio krvni tlak, poboljšao puls i uočljivo smanjio postotak oboljenja arterija.


Dr. Eping objasnio je da seksualno uzbuđenje pojačava kucanje srca i poboljšava cirkulaciju krvi, pa su na temelju toga utvrdili kako gledanje u velike grudi poboljšava zdravlje muškaraca. Također, indikativno je kako svi koji tako odmaraju oči imaju veće šanse da izbjegnu infarkt i moždani udar. Istraživači su se složili i u tome da muškarci svakodnevnim promatranjem bujnih ženskih grudi mogu produljiti život od dvije do pet godina.
.....................................................................................................................

E da...počelo i predavanje iz matematike! Moj najdraži predmet!
I to još same derivacije i prokleti limesi...AAAAAAAAA.... Pokušat ću biti optimist.
Hm...ne znam kako vi, ali ja sam sad postala jako umorna i krećem laganini u krevet. Kao što sam na početku rekla, nemam što posebno pisati, pa vas pozdravljam! I ostavite koji trag

utorak, 09.10.2007.

POČELO JE

Danas je bio prvi dan faksa! Iako mi je jutro počelo loše, završilo je dobro. Naime, bus mi je kasnio tako da sam zakasnila na uvodnu riječ dekana, ali kako se ispostavilo da nisam ništa propustila, sve je ispalo dobro.
Da neduljim, nakon kave sa kolegicom i dva frenda, krenule smo u novu zgradu gdje će ubuduće biti naš faks. Prvo što sam uočila su bile kamere HRT-tv pa sam se okrenula brže jer je krenuo u mom pravcu. Ali mislim da ću svejedno večeras biti na dnevniku, jer su sviju snimili.
Kad su se vrata otvorila, sve je izgledalo lipo i krasno: bijeli zidovi, visoki stropovi, kamere, novi aparati...Ali kad sam vidila stepenice...ISTE KAO U MOJOJ SREDNJOJ ŠKOLI! Usko i stisnuto! Odmah smo se sjetili našeg starog mioca...Ali svejedno je ova zgrada milijun puta bolja od mioca!
Nakon posjedanja, krenulo je pričanje profesora o fakultetu,o pravililma, o bolonji,rokovima, obavezama, kulturi...2 sata blablabla... Poslje se otišlo na još jednu kavu, po dućanima i doma.
E sad, moj dojam. Mogu reći da mi se svidjelo i da sam zadovoljna. Bojala sam se da će faks biti loš ili da neće toliko ustrajati na dobroj naobrazbi, jer je to ipak Zadar, a ne velegrad Zagreb; koji je već stekao glas. Bilo me je i strah ostanka ovdje, ali nekako mi je sad ipak lakše, jer sam svjesna da možda ne bi sama izdržala u velikom gradu kao što je Zagreb. Ispalo je sve dobro, od profesora do predmeta i mogu reći da mi je,barem zasad, drago što su profesori stroži, jer ipak vidim da im je stalo do toga da odrade svoj posao kako treba. Gradivo će biti zahtjevno, ali sad se već radujem na predavanja i na studentski život! Wish me luck!

utorak, 02.10.2007.

MALO MUDROSTI

Promijenila sam opet dizajn, ali vidim da sam se zezla,jer tek sad vidim ova srca...A prominit ću uskoro....
Današnji dan mi je prošao sasvim ok. Od shoopinga sa TRIUMPH nastao je shopping ispijanja kave i pričanja. Tek na kraju smo se,zapravo neplanirano, odlučile provirit u dva dućana i vidi čuda : čak nešto nađem! Grad je inače još uvijek pun turista, što me iznenađuje, jer sam očekivala da se većina ljudi na ovom planetu sada vraća svojim starim obavezama, a ono baš suprotno.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Što me trenutno najviše plaši je faks. Nova sredina, novi ljudi, nova uklapanja. Bilo mi je strašno neobično kad je škola počela, a ja sjedim i odmaram bez neke obaveze. Da budem iskrena falila mi je škola i oni prvi dani kada su svi odmorni, poletni i vedri. Nijedan dan tada nije bio dosadan. Fali mi zapravo onaj dnevni raspored kojeg imam sa obavezom, isplanirani dan. Ubija me kad nemam što raditi i kad sve teče od trenutka na trenutak. Međutim, sad kad se približava faks i sve što uz to ide, mene je strah. Ne znam kako ću se snaći u promjeni, već samo oslovljavanje profesora i studenata je drukčije, a kamoli tek predavanja i ispiti. Htjela bih dati sve od sebe, završavati u roku, naći se baš u ovom faksu ( menadžment), pa možda se čak prebaciti...Ali sve su to zasada samo ideje. Očito mi preostaje samo čekati...

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Moram se pohvaliti i time da sam danas sama napravila ručak! Inače mi je to užasna tlaka koja nečesto rezultira pravom katastrofom. Jednostavan primjer: kad sam prije dvije godine pravila tj kuhala krumpire, otišao mi je cijeli lonac u zrak, a krumpiri su bili crni i izgoreni! Toliko o mom kuhanju...
Ali danas sam bez puno teškoća napravila sama sve, tako da se čini da ipak ima nade za mene.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Išla sam danas i do svog starog radnog mista gdje sam srela jednog lika što je radio tamo, totalno otkačen. Malo smo pričali o bezveznim temama i o tome koliko sam "peneza" zaradila do sada...On će sad diplomirati latinski i grčki, pa me jedno vrijeme podučavao o stariim kulturama.
Ah da, javio mi se danas i tele . Možda odemo na piće koji dan praveći se da nemamo toliko različita mišljenja, kao što imamo. U ovih 8 godina što se znamo nikad nije dolazilo do toliko različitih očitovanja kao u zadnjih godinu dana. Ne znam da li ima veze s tim što više ne vjeruje niti jednoj curi(nakon što ga jedna nakon 2 god ostavila) ili u različitim životnim putevima ali shvatila sam da jedino mogu pokušati na njega utjecati svojim stavom, ako ičim drugim. Ponekad je to teško, jer me zna izbaciti iz takta svojim ispadima tipa: Što će ti faks? To je samo gubljenje vremena! ili već spomenutim u prošlom postu. No, ponekad i priđem preko toga. Što ću.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Evo mi je baš neka musava atmosfera u kući. Mislim, brat je u predpubertetu, mamu vjerovatno hvata već klimaks, ja sam na nekom prijelazu, a tate nema doma. Nemoguća misija! Ali, moji su, pa moram pretrpiti.
Ljudi moji, uživajte i pišite i dalje!

nedjelja, 30.09.2007.

NOTHING SPECIAL

"Ok...došla sam...javila sam se...znaš da sam radila..."
To su riječi kojima sam započela današnji razgovor sa frendicom, zapravo sada sa poznanicom, nakon što sam je nakon misec dana srela sasvim slučajno.
Počele smo se družiti na kraju školske godine sve do negdi sredine pretprošlog mjeseca kada smo se prestale javljati jedna drugoj. Razlog? Nema ga! Ja ću zvati 3 puta, ali četvrti sigurno neću! Netko bi rekao da ima razloga,možda nešto što ja ne vidim, no zaista toga nema, jer se nismo posvađale ni zakačile, nismo se vezale previše,ali opet dovoljno da smo si dobre.
Uglavnom, danas sam je srela, rekla bok, pitala di će, kako je, kao da se nismo nikad intenzivnije družile. A ona će meni di sam propala u zemlju?!
Mislim, od 7. miseca se nismo javljale jedna drugoj, a onda pitaš di sam?! Drskost! Odgovorila sam: Uživam u životu i s dobrim prijateljima!(to je bilo poslje one prve rečenice)...Nakon toga smo se pozdravile i svaka svojim putem! I znate što? Spustila sam je! Vidjela sam joj na faci da joj je krivo! I drago mi je zbog mene da je uopće više nisam zvala i da se ne želim s njom petljati,jer mi jednostavno ne paše!
Sad se pitate zašto onda o tome pišem? Zato što nemam što pametnije pisat, pa sam se toga prvo sjetila!

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Još malo mi počinje faks a aj još nisam svu novu robu kupila koju sam zacrtala! Možda vam ispada da sam opsjednuta tom robom, ali nisam, vjerujte mi! Stvar je u tome što sam si prvi put u životu zaradila toliko da mogu,budem li pazila, osigurati i jesen i zimu i ovo prošlo ljeto sama što se tiče odjevanja i toga. Jednostavno je meni to posebno kad znam da sama raspolažem nečim u što sam uložila i truda i vremena. Samo što sam zapela za to da želim nešto posebno kupiti, pa mi se sve čini da će potraga biti ili neuspješna ili preskupa da bi se kupilo više stvari. Ali nema veze, ići ću u bilo koje butike, samo da se zadovoljim.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++











Danas mi je tata otišao u sloveniju (blago mu se) na neku specijalizaciju u povod nekom unapređenju, a što on ide više prema tome, to ću ja ovaj tjedan morat ranije kući, jer me nema ko vozit doma u sitne sate! Očito uz sve dobro ide nešto loše! A naravno, vozački još nemam.
Ah da, da ne zaboravim spomenit, idem idući tjedan i kod zubara, za protezu! Grozno mi je što to čudo moram nosit! Zamislite that¨s me kako ide sređena vani, u novim štiklama i u novoj robi,s novim pramenovima, sva sređena...sjedne u kafić i dođe neki frajer (možda brucoš kao ja) da bi me upoznao... i naravno, poslje mu se nasmiješim, pa umjesto zuba iskoče željezne ljuske! Ne bi mu zamjerila da ode...Prozvat će me "žena sa željeznim osmijehom"... Ma dosta šale,sad ozbiljno....
Jel se vama inače gadi kad nekog vidite sa aparatićem ili vam je to simpatično? Iskrenost cijenim,kao što piše sa strane.
Čitam vas i dalje! Pozdrav i pusa!

četvrtak, 27.09.2007.

MINI-POST

kratko javljanje iz kišovitog i tmurnog Zadra!
Upravo se,kao, spremam na promociju, danas sam hostesa,ali mi se tako ne da.... Trebam i sobu spremit,jer sam opet dobila prijetnju da će mi stvari završit na ulici...
Ništa novo se nije dogodilo, osim što sam počela sa jesenskim shoopingom. Jučer sam si priuštila 2 para cipela. Uzela sam balerinke slatke za svaki dan i cipele crne,lakirane(one što se sad nose) sa špicom i petom od 10cm...oooooohhhh....A valjda neću nogu slomit!
Eto,idem sad!
Kisssssssssss

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.